Translate

недеља, 12. мај 2013.

USAGLAŠAVANJE PREVENTIVNIH MERA SA STVARNIM UZROCIMA SAOBRAĆAJNIH NEZGODA


Preventiva u bezbednosti saobraćaja, sistemski posmatrana jeste skup mera i aktivnosti udruženih u svrhu povećanja nivoa bezbednosti saobraćaja. Shodno osnovnim elementima saobraćajnog sistema i činiocima njegovog razvoja, a time i njegove bezbednosti, ovaj sistem se sastoji iz četri osnovna, relativno zaokružena podsistema: preventivnih mera i aktivnosti vezanih za čoveka, zatim za vozilo, put i konačno za okolinu, u koju pak, svrstavamo, ne samo fizičku okolinu puta, već i sve ostale, neobuhvaćene mere i akcije.

Već iz ovog prikaza, jasno se vidi da je sistem izuzetno složen. Obilje mera i aktivnosti koje preduzimaju brojni nosioci, stalnost zahteva za dinamičkom, postorno-vremenskom preraspodelom intenziteta angažovanja pojedinih podsistema, koji samo u uzajamnom sinhronizovanom delovanju mogu dati željene efekte, uz izuzetno značajnu činjenicu, da se sistem oslanja na složene i teško utvrdive uzroke nezgoda, dovoljni su pokazatelja ne samo složenosti, već i važnosti ovog sistema. Otuda i organizacija njegovog funkcionisanja ima poseban značaj i ne trpi nikakve improvizacije. Međutim, sudeći prema stanju istraženosti uzroka sabraćajnih nezgoda i činjenici o korišćenju statistički evidentiranih uzroka, u Srbiji se i na ovom planu i te kako improvizuje (detaljnije).


Slika 1.  Struktura saobraćajnog sistema i procesa koga stvara

Uzroci saobraćajnih nezgoda i prateće relevantne okolnosti tih nezgoda, direktni su odreditelji, upravljači načina funkcionisanja sistema preventive u bebednosti saobraćaja, kako sa stanovišta izbora sadržaja rada njegovih pojedinih ključnih delova, tako i sa stanovišta dinamike angažovanja i sinhronizacije rada tih delova. Budući da se statistički uzroci nezgoda bitno razlikuju od stvarnih, to je i sadašnje programiranje rada sistema preventive na bazi statističkih uzroka, ako uopšte i postoji, svakako neodgovarajuće, a samo funkcionisanje sistema neracionalno, neefikasno, nezadovoljavajuće.

Netačna identifikacija nepropisne i neprilagođene brzine, kao dominantnog uzroka saobraćajnih nezgoda u Srbiji, uslovila je razradu i primenu neodgovarajućeg sadržaja  preventivnih mera (vaspitno-obrazovnih, tehničko-regularnih, normativno-represivnih) i svakako dovela do poznatog lošeg stanja bezbednosti saobraćaja.

Normativno-represivne mere su možda i najjasnije ispoljile nesklad između društvenih potreba za njima, koje proizilaze iz stvarnih uzroka saobraćajnih nezgoda i neiskorišćenih mogućnosti u svim sferama, počev od istraživačkog rada, do samog sprovođenja kontrole učesnika u saobraćaju. Uočena neusklađenost preventivnih mera sa uzrocima nezgoda podstakla je i mene da razradim i predložim način ublažavanja ovog problema. 

Primer usklađivanja normativno-represivne mere
sa ključnim uzrokom saobraćajnih nezgoda

Kreatori ZOBS-a, propustili su priliku da dopune ovaj Zakon nedostajućim članom i tako bar stvore uslove za efikasniju borbu protiv neoprezne vožnje. Predlog novog člana ZOBS-a im je blagovremeno saopšten, čak i verifikovan na sednici prvog, ekspertskog tima Vlade Republike Srbije, koji je imao zadatak da pripremi nacrt novog Zakona, ali je na čudan način isključen iz zvaničnog konačnog predloga tima, bez ikakvog objašnjenja. Proistekao je iz mog dosadašnjeg istraživačkog rada u oblasti bezbednosti saobraćaja i iskustva stečenog u oblasti ekspertize saobraćajnih nezgoda, kao i iz sagledavanja primene ZOBS-a u sudskim postupcima. Naišao je na široku podršku sudija i objavljen je u Biltenu nekadašnjeg Okružnog suda u Beogradu.

Predlog praktično predstavlja direktan odgovor na zahtev sudske prakse, budući da se ne retko ukazuje potreba za ovim članom Zakona. Naime, brojne ekspertize saobraćajnih nezgoda su pokazale da uzrok nezgode često treba tražiti u nepažljivoj vožnji vozača, tj. u zakasnelom preduzimanju radnji izbegavanja nezgode i neiskorišćavanju objektivnih, saobraćajno-tehničkih uslova za sprečavanje nezgode, što u sudskoj praksi nije podržano i odgovarajućim članom ZOBS-a i što dovodi do korišćenja drugih, raspoloživih članova, koji kao neodgovarajući, izazivaju i neracionalno, prekomerno trajanje procesa suđenja.

Osim nepažljive vožnje, izazvane kratkotrajnim neosmatranjem prostora ispred vozila ili smanjenom koncentracijom pažnje na taj prostor, razlozi zakasnelog preduzimanja radnji izbegavanja nezgode od strane vozača mogu biti locirani i u: njegovoj pogrešnoj proceni saobraćajne situacije (precenjivanje ili potcenjivanje pojedinih saobraćajnih obeležja koja karakterišu nastalu saobraćajnu situaciju i određuju položaj i način kretanja učesnika u nezgodi), kao i u subjektivnom faktoru vozača, njegovom psihofizičkom stanju, zamoru, stepenu osposobljenosti, iskustvu, perceptivnim i reaktivnim sposobnostima i sl.

Kako, s jedne strane, mnoštvo pomenutih činilaca, koji se praktično i ne mogu kvantifikovati, posebno prilikom razjašnjavanja nastalih saobraćajnih nezgoda u okviru sudskih postupaka, individualizira svakog učesnika u saobraćaju, koji se, kao takvi, specifični i različiti, pojavljuju na istoj saobraćajnoj površini, to se i javlja potreba da se njihovo učešće u saobraćaju reguliše posebnim, nedostajućim članom ZOBS-a, koji bi obavezao svakog vozača da prepozna prisustvo pomenutih faktora i shodno njima odgovorno uzme učešće u javnom saobraćaju ispoljavajući karakteristike bezbedne vožnje. Postojeće rešenje ovog pitanja u ZOBS-u, dato je u vidu blanketne norme, koja obavezuje učesnike u saobraćaju na putu da se ponašaju na način kojim neće ometati, ugroziti ili povrediti druge učesnike, kao i da blagovremeno preduzmu sve, radi izbegavanja opasnih situacija nastalih ponašanjem drugih učesnika u saobraćaju.

Umesto njega i često neuspešnog traganja za odgovarajućim rešenjima u nekim drugim članovima ZOBS-a, od strane tužioca i sudija, novi član Zakona, koji bi tretirao neopreznu vožnju, mogao bi da glasi:

Vozač je dužan da vozi sa pažnjom koja nije ometana i u skladu je sa: njegovim psihofizičkim osobinama i stanjem, vozačkim, perceptivnim i reaktivnim sposobnostima, iskustvom, vrstom i stanjem puta, uslovima preglednosti i vidljivosti, atmosferskim prilikama stanjem vozila i tereta i saobraćajnim uslovima, tako, da vozilom ne ometa druge učesnike u saobraćaju, ili izbegne svaku prepreku koju pod datim uslovima može da očekuje.

Ovim članom, pokrila bi se velika praznina u sudskoj praksi, budući da bi se dobila odgovarajuća norma za najbrojnija krivična dela iz oblasti saobraćaja, a njegova primena bi bila olakšana upravo veštačenjima u okviru kojih bi eksperti egzaktno utvrđivali uslove za izbegavanje nezgode od strane učesnika u nezgodi.





Нема коментара:

Постави коментар